Početak > Emigracija, Posao u inostranstvu, Prag i Češka, Van kategorije > Kako sam ja našao posao u Češkoj V

Kako sam ja našao posao u Češkoj V

Strpljenje

Statistika je neumoljiva – od mnogo prijava koje se pošalju, na malo njih će biti odgovoreno a na još manje pozitivno tj. zakazivanjem intervjua (telefonski) ili čak i lično. Ovo drugo će valjda lakše ići kada građanima Srbije ukinu vize za šengenske zemlje pa će se možda i šanse povećati da te neko pozove na intervju odnosno smanjiće se razlozi protiv da neko poželi da zaposli građanina Srbije.

Ne treba, međutim, padati u očajanje pa aplicirati i za poslove koje zapravo nisi spreman da radiš jer je neprijatno da odbiješ ako ti neko zakaže intervju za posao pogotovo što obično u (manjoj) zemlji ili gradu ima nekoliko velikih agencija koje imaju dosta različitih pozicija za posao. Tako sebi smanjuješ šanse da ti obezbede kontakt za neki zaista interesantan posao koji se nudi preko iste agencije.

Potrebno je uvek biti spreman za nenadane pozive u nezgodno vreme (na primer šef na poslu se mota oko tebe ili nalaziš se na Bulevaru Revolucije u sred špica) tj. razmisli šta i kako ćeš da odgovoriš ako ne možeš trenutno da prilaš preko telefona. Nađi na internetu listu pitanja koja možeš da očekuješ pri prvom kontaktu iz agencije ili direktno poslodavca (ova pitanja su tipična, posle nekog vremena počinješ da ih prepoznaješ na osnovu prve izgovorene reči), pa se dobro pripremi da odgovoriš na njih. Ova pitanja mogu da se nadju koristeći, na primer, upit u google “job interview questions” ili neku sličnu modifikaciju. Prilikom prvog telefonskog intervjua pitanja su mnogo opštija i obično ih postavlja osoba koja nije stručna za oblast na koju se posao odnosi. Sledeći intervjui, ako ih bude, zakazuju se unapred i u njima obično učestvuje tvoj budući šef, budući kolega, neko iz Human Resources odeljenja firme itd. Za ovakav intervju je već potrebno da budeš u tihoj prostoriji, pripremiš listu pitanja koja ti hoćeš njima da postaviš (ovo je jako bitno za utisak jer pokazuješ želju da se identifikuješ sa tim radnim mestom i firmom), odštampaš CV koji si im poslao kao i propratno pismo i budeš spreman da o svakom radnom mestu koje spominješ u CV (ili određenom projektu, šta god) ispričaš više detalja nego što je napisano u CV . Ja sam obično uzimao slobodan dan ili pre/poslepodne za ovakve razgovore.

Mi smo u neravnopravnom položaju u odnosu na skoro sve druge zemlje pošto retko koja zemlja u Evropi još nije član EU i neko mora da se “cima” za papire za tebe. Kad govorim o papirima mislim najpre na proceduru za dobijanje radne dozvole. Za ovo firme obično moraju da dokažu da u njihovoj zemlji nema pogodnog kandidata. Drugi važan “papir” je viza tj. i za ovo treba da ti pripreme neke papire, pored radne dozvole koja je glavni preduslov za dobijanje vize.

Traženje posla je mukotrpan posao. Može da se oduži na više meseci. Ja sam imao 2 ili 3 ozbiljna kontakta odnoso teleofnskih intervjua u toku nekoliko meseci (recimo 3 ili 4 meseca). Bio bih zadovoljan ako svake nedelje pošaljem 2 ili 3 aplikacije za posao tj. ako nađem isto toliko zanimljivih pozicija gde bih hteo da radim. Najlakše je naći posao programera jer takvih ponuda ima najviše. Negde u aprilu 2005. sam počeo aktivno da tražim posao a u oktobru sam dobio konkretnu ponudu od firme (sa platom i tekstom ugovora). Dakle, 6 meseci je verovatno minimalan period od početka traženja posla do konkretne ponude za posao. Danas je to možda i duže zbog krize na tržištu posla u EU i smanjene potražnje za inostranim radnicima u novim članicama EU jer njih generalno više trese kriza od starih članica.

Prilikom svake aplikacije moraš da napišeš prilagođeno propratno pismo pa se kod mene vremenom iskristalisalo nekoliko standardnih šablona. Takođe, nije loše prilagođavati CV tj. brisati manje relevantne stvari a isticati one koje su važnije za danu poziciju. Naravno, na ovaj trud (pretraživanje web sajtova, pisanje pisma, prilagođavanje CV-a) odlazi dnevno dosta vremena, verovatno 1 do 2h pa budi spreman da investiraš ovo vreme.

Ovo je moje iskustvo sa traženjem posla. Konkretno se odnosi na Češku ali mislim da je primenjivo na većinu evropskih zemalja.

Povezani tekstovi:

Kako sam ja našao posao u Češkoj I

Kako sam ja našao posao u Češkoj II

Kako sam ja našao posao u Češkoj III

Kako sam ja našao posao u Češkoj IV

  1. Bojan
    10. septembar, 2009. u 8:46 am | #1

    Ne bi bilo lose da na mestu na kome si napisao ” Nađi na internetu listu pitanja koja možeš da očekuješ pri prvom kontaktu iz agencije ili direktno poslodavca (ova pitanja su tipična, posle nekog vremena počinješ da ih prepoznaješ na osnovu prve izgovorene reči), pa se dobro pripremi da odgovoriš na njih” stavis link gde si ih ti nasao.

  2. 10. septembar, 2009. u 9:42 am | #3

    Nadam se da će tvoj tekst koristiti još nekome ko želi da pobegne iz Srbije… Mi ostali “di smo – tu smo”, čekamo šengen i patimo za njim ;)

  3. Bojan
    10. septembar, 2009. u 2:56 pm | #4

    Bez Sengena nema mnogo vajde, ali ne odustajem!!!

  4. Dragana
    13. april, 2010. u 1:45 pm | #5

    Hvala na informacijama, docekasmo i taj beli sengen. :) Sad ce biti spasavaj se ko moze… Moj suprug i ja smo ozbiljno odlucili da odemo iz Srbije, jer zaista vise ne vidimo nikakve mogucnosti za sebe ovde. Na zalost ja nisam imala srece kao ti prilikom zaposlenja, te sam skoro godinu dana nakon diplomiranja nezaposlena i to me dovodi do ocaja. Htela bih te zamoliti, ukoliko smatras jos neku informaciju vaznom da mi prosledis, mnogo bi mi znacila za beg. :D Hvala jos jednom.

    • 26. april, 2010. u 2:34 pm | #6

      Ćao Dragana,

      trenutno nemam neki konkretni savet osim da verujete u sebe i svoje sposobnosti. Definitivno negde tamo (u Srbiji ili napolju) postoji radno mesto za vas, samo treba da ga otkrijete!

      Verujte u sebe, pouzdano znam da to povećava šanse. Traženje posla treba shvatiti podjednako ozbiljno kao i sam posao, samo tako može da donese neke rezultate. Ja bih ulagao u sebe tako što bih učio neki strani jezik. Engleski definitivno nije dovoljan za Evropu. Treba razmišljati o drugom stranom jeziku – Nemački, Francuski, Španski…Nemački govori 100 miliona ljudi u Evropi a Španski je, na primer, drugi jezik u USA. Treba razmišljati i o obrazovanju van svoje struke. Probaj da nađeš nešto o čemu ljudi malo znaju danas a biće važno u budućnosti. Internet je pun raznih informacija.

  5. 13. septembar, 2011. u 8:37 pm | #7

    Lepo napisano, nema šta :)
    Nego kako se vrši nostrifikacija srpskih diploma u Češkoj? Da li je dovoljno uraditi prevod diplome kod sudskog tumača za češki jezik ili je potrebno polagati neke ispite dodatno u Češkoj na višoj školi ili faksu tvoje struke.

    Unapred hvala!!!

    • 14. septembar, 2011. u 7:37 am | #8

      Ćao Elizabeta,

      Za moju struku tj. diplomu (ETF) nisam polagao dodatne ispite. Samo preveo diplomu i onaj spisak položenih ispita sa ocenama (možda se to zove dodatak diplomi danas, pojma nemam) i poslao sve to zajedno sa popunjenim formularom/molbom za nostrifikaciju na odgovarajuću adresu u ČVUT (to je tehnički univerzitet u Pragu). Adresu sam našao guglajući ;)

  1. 7. januar, 2010. u 3:37 pm | #1
  2. 12. januar, 2010. u 3:14 pm | #2

Vaš komentar (postoji samo jedno pravilo - komentar koji nema veze sa tekstom neće biti objavljen):

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Prati

Dobijte svaki novi članak dostavljen u vaše poštansko sanduče.

Pridružite se 225 drugih pratioca