Početak > Emigracija > Mitovi o dijaspori: A jel kriza kod vas?

Mitovi o dijaspori: A jel kriza kod vas?

Bob Rock

Bob Rock

Ovo me često pitaju prijatelji koji žive u Srbiji i, koliko god se trudio da objasnim svoj stav što preciznije, nekako uvek ostanem nedorečen. Ljudima dole je teško da shvate razmere svetske ekonomske krize na zapadu. Uzroci ovog neshvatanja su mnogi a najvažniji, rekao bih, nedostatak objektivne informacije.

Prvo, hoću da kažem da, koliko god bila sveobuhvatna ova tekuća kriza na zapadu, ona po svojoj težini nije ni blizu onoga što u Srbiji , sa povremenim usponima i  padovima, permanentno traje već 20 godina. Dakle, finansijka kriza kroz koju danas svet prolazi je nula, ništa, zilč u odnosu na ono kroz šta  Srbija prolazi od devedesetih pa sve do danas.

Zašto je ljudima ovo teško da shvate i prihvate? Pa prvo, nemaju objektivnu informaciju o tome šta se napolju zaista dešava. Nemaju je jer mediji u Srbiji i šire vole da, svojim sažvakanim informacijama, podgrevaju osećanje „pravde“ kod prosečnog građanina Srbije da je, eto, došao i trenutak da zapad malo propati i da mu se vrati za sve ono što je nama nažao učinio. Znači ima malo seirenja jer je muka, konačno, sustigla i druge koji su živeli u blagostanju.

Realnost je dota drugačija. Ako pogledamo statističke podatke za EU, inflacija je u prethodnih godinu dana u EU iznosila svega 1%, nezaposlenost je, u proseku za celu EU, porasla sa 4.5% na 7.5% a plate, naravno, nisu opale. Bruto društveni dohodak je opao za 4.1% u 2009. godini. Pa gde je ovde kriza? Ovo je beznačajno, takoreći samo manji poremećaj u odnosu na podatke u Srbiji u nekooj od kriznih godina u poslednje 2 decenije a bilo ih je dosta.

Pa, Srbija se nalazi svega na 70% (ako ne i manje) bruto društvenog proizvoda u odnosu na ono što smo imali 1989. godine. EU se nalazi na 200% onoga što su imali 1989. Znači, ako su oni napredovali duplo u standardu za poslednjih 20 godina, mi smo se unazadili tako da je danas jaz još mnogo veći. Prema tome, ovo malo krize što je pogodilo zapad je samo privremeno zaustavilo taj zapad na putu prosperiteta. S druge strane, ekonomska kriza koja se prelila u Srbiju je samo još jedan teg o vratu ionako malaksale Srbije koja je u permanentnoj krizi već 20 godina.

Međutim, ovo je dosta uopšten statistički osvrt. Naravno da ima pojedinačnih slučajeva tj. zemalja koje je kriza dosta više pogodila i veoma ozbiljno se odrazila na društvo. Primer su USA i UK sa kolapsom tržišta nekretnina, ličnim bankrotstvima mnogih porodica itd. Ili Španija sa oštrim porastom nezaposlenosti. Još jedan primer je Rusija gde je priliv sredstava u budžet znatno niži pošto se u poslednjih godinu dana, usled smanjene potražnje, manje prodaju sirovine kao što su nafta, gas, metali i slično. U Srbiji je slična situacija sa budžetom iz prostog razloga što su krediti postali manje dostupni kod komercijalnih banaka a krediti su, znamo, značajan izvor pokrivanja budžetskih rupa u Srbiji (bilo direktno bilo rezanjem investicija za kapitalne projekte iz budžeta i prebacivanjem istih na finansiranje inostranim kreditima).

Naravno, tu su i mnogobrojne lične sudbine i tragične priče ljudi koji su nastradali od posledica globalne krize (SEKA) i sve to možemo da vidimo svako veče na CNN. Zato, da bismo bolje razumeli kako se kriza odrazila na pojedine zemlje sveta, opisaćemo svoja iskustva iz zemalja gde živimo u narednim postovima.

Svi mitovi o dijaspori

  1. 17. novembar, 2009. u 11:47 am | #1

    Kako je ovo dobar post ? Predobar.
    Jos kada bi hteli neki ljudi u Srbiji da priznaju odredjene stvari,ihaaa…
    Nazalost, sagledavajuci realnu situaciju definitivno kad se procita ovako nesto realno, deprimira i ubija na mesto iako je ovo nesto sto bi morali da znamo a ne da potiskujemo i skrivamo podatke od sebe, da bi nam bilo lepo ovako kako nam je…

  2. 17. novembar, 2009. u 3:49 pm | #2

    Cini mi se da zanemarijes par jako bitnih cinjenica.
    Prvo, odakle i kada smo dosli u Nemacku. To sto mi licno osecamo ekonomski napredak ne znaci da i starosedeoci ili oni koji su pre 15 godina dosli imaju isti osecaj.
    Drugo radimo u kompaniji koja saradjuje sa mobilnim operaterima a svi znamo da su oni najveca lopovska bagra te da poslednji zavrcu slavine.
    Evo malog poredjenja. Kada smo ziveli u Ceskoj ja sam posao masinskog inzenjera mogla da nadjem tamo na svakom cosku. Kada smo dosli u Nemacku prosle godine, ovo je vec bila nemoguca misija.
    Automobilska industrija i svi ostali koji snabdevaju istu su vise nego prepolovili broj radnika. Znam gomilu inzenjera iz Srbije koji rade za one kompanije sto ih iznajmljuju na odredjeno vreme po Nemackoj, svi do jednog su se vratili kuci u poslednjih godinu dana jer posla nema.
    Svaki „Jugovic“ ce ti rado odjadikovati pogorsanje svog polozaja i kako je pre u Nemackoj bilo mnogo bolje. No, ovde ne treba zanemariti ni ogromni uticaj spajanja DR i SR Nemacke i nameta koji svi zbog toga sada placamo, propadanje penzionog fonda i sl. Te ovo moze biti i nerelevantno.
    Da ne govorimo o generalnom pogorsanju standarda koji je vidljiv na svakom cosku: raspali prevoz, autoputevi koji nisu bas za dicenje kao ranije, uopste celokupan izgled grada koji sve samo ne sljasti itd.
    Povecanje broja nezaposlenih od 2 % jeste katastrofa za Nemacku, kao i opadanje bruto dohotka za 4 %. Oni na to nisu navikli.
    Poenta je da mislim da nismo relevantni da pricamo o tome ;)

    • 17. novembar, 2009. u 3:58 pm | #3

      Ima tu dosta psihologije – zar svima nama nije bilo bolje „ranije“, pogotovo kad zađeš u neke godine? Slažem se da je Nemačka dosta pogođena globalizacijom u poslednjih 20 godina što je dovelo do veće konkurencije za radna mesta, još veći priliv imigranata, istočni Nemci itd. A onda je još došlo i uvođenje evra da prelije čašu. Mislim da smo kompetentni koliko i svako drugi ko malo pogleda statistiku, malo sa nekim porazgovara, malo sluša pametnije od sebe, čita novine a svakako kao bilo koji „Jugović“ sa setnim i vrlo subjektivnim uspomenama na zlatna vremena BDR-a.

      Što se tiče autoputeva, biće o postu o tome kako je kriza pogodila Nemačku i kako se bore protiv toga. Jedan od načina je i ulaganje u infrastrukturu – ove godine rekonstruišu mnogo više puteva nego prethodnih godina.

  3. Dragana
    19. novembar, 2009. u 4:10 pm | #4

    Veliki pozdrav.
    Prvo da pohvalim svaki clanak.Sve je tako realno,dobro ukomponovano i probrano.Informacije su na mestu,tema aktuelna.Cini mi se da bih i ja,da sam tamo,bas tako opisivala situaciju.
    Drugo,pitala bih za jedan savet.Muz i ja bi sa 10-to mesecnom bebom rado emigrirali.Muz je elektrotehnicar (IT-hardware-as),ja sam stomatolog.Ovih dana sam slala dokumentaciju u neke ordinacije u Nemackoj koje traze dobro poznavanje srpskog jezika.Sumnjam da Nemci neguju egleski jezik.Da li si otisao sa znanjem nemackog jezika ili si tek po dolasku krenuo da ga ucis?I da li imas neke sajtove za trazenje posla tamo (posebno za muza) koje bi nam preporucio kao relevantne?Uopste,svaki savet nam je dobro dosao.
    Svako dobro sa nase strane.Jedva cekamo sledeci post! :))

    • 20. novembar, 2009. u 10:27 am | #5

      Hvala na pohvalama, drago nam je da ima neko ko nas čita :)

      Što se tiče engleskog, dosta Nemaca ga dobro govori i u nekim strukama je moguće naći posao bez poznavanja nemačkog jezika a sa poznavanjem engleskog. Kod mene je bio takav slučaj pošto je firma međunarodna i bavi se IT-em. Na žalost, ne mogu da kažem kako je u drugim profesijama. Pretpostavljam, što je više profesija vezana za interakciju sa lokalnim klijentima (koje naravno uglavnom govore nemački), više je verovatno da se traži znanje nemačkog. Ipak, ja se ne bih obeshrabrivao zbog toga, treba biti uporan u nastojanjima.

      Što se tiče sajtova, mogu da preporučim sledeća 3 za traženje posla:

      http://www.jobscout24.de/
      http://jobsuche.monster.de/
      http://www.jobpilot.de/

      Naravno, svi su na nemačkom ali mislim da, pogotovo za IT struku, ovo nije tako veliki problem. Ako planirate da emigrirate u nemačko govorno područje (a to je Nemačka, Austrija, Švajcarska, dakle oko 100 miliona ljudi), ima smisla da krenete sa učenjem jezika. Mnogo znači doći sa nekim predznanjem jezika čak iako u početku nisi u stanju ni da „bekneš“ na nemačkom al zato barem razumeš šta ti piše kad dobiješ neko pismo i slično.

      Pozdrav i hvala na pohvalama još jednom :)

  4. Dragana
    20. novembar, 2009. u 4:28 pm | #6

    Hvala.Evo,upravo prelistavam ove sajtove.Naravno da je od pomoci svaka informacija.Ja sam nasla sledece:
    http://www.bewerbungsbeispiele.com
    http://www.europa.eu.int/eures
    http://www.arbeitsagentur.de
    http://www.zeitung.de
    Sada,upornost na delu.Pozdrav.:)

  5. Dragana
    20. novembar, 2009. u 11:14 pm | #7

    Jos samo nesto.Traze da se navede koliku platu ocekujemo i datum kad mozemo da pocnemo sa radom.Vrlo delikatna pitanja.Da ne budemo preskromni (na svoju stetu) ili pak,sa druge strane,nezasiti.50 000 je prosecna plata za IT consultant-a (http://209.85.229.132/search?q=cache:6t8IR8plYmEJ:www.payscale.com/research/DE/Country%3DGermany/Salary+it+salary+in+germany&cd=1&hl=en&ct=clnk&client=opera).Da li je to pouzdana informacija?I ovo oko datuma,ako nam ponude posao,koliko treba otprilike vremena da se srede papiri?
    Verovatno si i ti imao tu dilemu.

    • 23. novembar, 2009. u 9:16 am | #8

      @Dragana,

      to je pouzdana informacija, Payscale je pouzdan sajt. Imaj u vidu da je ovo bruto plata a da neto iznos zavisi od porodične situacije (da li rade i muž i žena, koliko dece itd). Kakvu god ponudu da dobijete, obavezno pitajte da vam obračunaju neto iznos. Što se tiče papira, u mom slučaju je bilo oko 3 nedelje od podnošenja papira do izdavanja radne dozvole i vize. Ali, ja nisam aplicirao u Bg već u Pragu gde sam tada živeo. U Bg čeka duže ali, koliko znam od drugih, ne više od 2 meseca od kad podneseš papire.

  1. 15. decembar, 2009. u 2:20 pm | #1