Srbija u EU – ne lipši magarče do zelene trave
Nedavno smo čuli izjave da Srbija može u EU već u 2014. godini. Ovo ne da je krajnje optimistička izjava već mislim da je potpuno nerealna i jedino što mi pada na pamet je da predstavlja još jedno prazno obećanje onih koji ga daju. Potrebno je samo uzeti za primer ostale zemlje istočne Evrope koje su već prešle ovaj put.
Naime, uzmimo za primer 2 zemlje koje su danas članice EU a nekada su bile članice tzv. „istočnog bloka“ – Češku kao zemlju koja je prilično uspešno prošla kroz svoju društvenu tranziciju i Rumuniju, kao zemlju koja i dalje prolazi kroz muke tranzicije i verovatno predstavlja primer koji je nama mnogo bliži i realniji nego Češka.
Ovih dana se često govori o podnošenju aplikacije tj. prijave za članstvo u EU od strane Srbije. Ako to uzmemo kao formalni početak procesa za pristupanje EU a Srbija zaista i podnese prijavu krajem ove, 2009. godine, sa nadom da budemo primljeni 2014.godine, to znači da ćemo imati čitavih 4 godine da ispunimo formalne korake za pristupanje EU. Pogledajmo koliko je vremena Češkoj i Rumuniji trebalo od podnošenja aplikacije za članstvo do formalnog prijema u EU.
Češka republika je svoju prijavu za članstvo u EU podnela 23. januara 1996. godine. Prvi formalni korak, tj. odgovor na kompleksan upitnik EU, obavili su u decembru iste godine, dakle odgovorili su u prilično kratkom roku. Naši zvaničnici najvaljuju da Srbija može čak i brže da odgovori na ovaj upitnik tj. za manje od godinu dana. U martu 1998. godine, tačnije 31.3.1998., EU je započela sa Češkom zvanične pregovore o pristupanju . Primera radi, Hrvatska se trenutno, već nekoliko godina, nalazi u ovom procesu pregovora. EU je sa Češkom otvorila 31 poglavlje u pregovorima. Prvo poglavlje Češka je uspešno zatvorila već u novembru 1998. tj. 04.11.1998. a poslednje poglavlje zatvoreno je tek 05.11.2002. godine (!) kada je EU konstantovala da je Češka uspešno završila pregovore o pristupanju EU. U decembru iste godine, EU je donela odluku o prijemu Češke (i još 9 drugih temalja) u EU na dan 01.05.2004. godine. Ako se neko seća, toga dana u ponoć u Beogradu je bio organizovan vatromet u znak podrške prijemu Češke i još 9 zemalja istočne Evrope u EU. Dakle, Češka je podnela zahtev za članstvo u EU početkom 1996. godine a primljena u istu polovinom 2004. godine. Jednoj jako uspešnoj tranzicionoj zemlji kakva je Češka bilo je potrebno čitavih 8,5 (osam i po!) godina da pristupi EU, nakon podnošenja zahteva za prijem.
Rumunija je svoj zahtev za prijem podnela još pre Češke, 1995. godine, i to kao treća zemlja istočne Evrope koja je to uradila, posle Mađarske i Poljske. Zbog usporenih reformi u Rumuniji, EU je započela formalne pregovore o pristupanju sa Rumunijom tek 2000. godine. Zbog ovog kašnjenja, Rumunija nije uspela da zatvori sva poglavlja i „uhvati“ veliki voz proširenja EU u maju 2004. već je formalno bila primljena, i to uz razna uslovljavanja u pogledu buduće finansijske pomoći, tek 01.01.2007, zajedno sa Bugarskom. Dakle, Rumuniji je bilo porebno nešto manje od 12 godina od formalnog podnošenja zahteva za članstvo u EU do prijema u EU.
Češkoj je bilo potrebno 8.5 godina, Rumuniji 12 godina. Može li Srbija u EU za 4 godine?




Eeeee…
Ali zaboravio si da smo mi nebeski narod :D
lol… pitam se samo jel im iko od novinara postavlja to pitanje?
Ne pratim vesti, a bas me zanima kako ovu vest prenose po novinama i na TVu.
Ja bih to pustala pre dnevnika u specijalnoj rubrici: Vic dana ili lupi i ziv ostani… na kraju ovakvih postova uvek se zapitam koji je emotion prikladan :) ili :( ?
Glavni problem u Srbiji je, rekao bih, nespremnost da se pogleda realnosti u oči. Glavna promena koja mora da se desi je u glavama ljudi. Dok se ovo ne desi, možemo mi formalno i da budemo u EU ali malo toga će se promeniti.