Finska 3. deo
23.12.2010.
Iskrcavamo se u koloni sa trajekta pravo u ledeno finsko jutro. Spoljna temperatura u luki Helsinkija je -17 stepeni a vreme je oko 7:30h ujutru. Dok vijugamo u koloni prema izlazu iz luke tj. graničnom prelazu i carini, svuda unaokolo zapažamo gomile, ma šta gomile – prava brdašca snega kao proizvod revnosnog čišćenja ulica. Majku mu, zima je tek počela a već je pao toliki sneg. Razlika u odnosu na Evropu je što skala na termometru ovde teško da će pre marta da priviri iznad nule. I razlika je što je sneg apsolutno beo jer se praktično ne topi.

Finska idila - zaleđeno jezero, sunčan dan i -25 stepeni i put u daleko i nepoznato
Helsinki praktično nismo ni videli a već se nalazimo na autoputu broj 4 koji još nosi i međunarodnu oznaku E75. To je isti onaj put koji prolazi i kroz Srbiju. Samo mi se nalazimo 2320 kilometara severnije i idemo na sever :) Posle prestonica nekih drugih zemalja, relatvno mali Helsinki predstavlja veoma prijatnu promenu. Zapravo, kružni prsten oko Helsinkija se mnogo brže prođe od istog na primer oko Milana. Uopšte, sve je u ovoj zemlji od svega 5 miliona stanovnika koji žive na, za evropske pojmove, ogromnoj teritoriji nekako humanije i podređeno čoveku. Čak i kafei na benzinskim pumpama odišu nekom domaćinskom atmosferom i utisak je da se svi tu međusobno poznaju. Nama se desilo da sretnemo na benzinskoj pumpi u kafeu čoveka koga smo nekoliko sati pre toga upoznali na sasvim drugom mestu.

Prilaz ka našoj kućici na obali zaleđenog jezera
Došli smo do sela gde se nalazi “naša” kućica u kojoj ćemo provesti naredne dane. Selo nije ni malo nalik na nemačka ili evropska sela sa načičkanim kućama, crkvom u centru, super-asfaltiranim putevima, semaforima i ultra-čistim dvorištima kuća. Nije ni nalik srpskom selu koje je nešto raštrkanije i ne tako sređeno. Selo u Finskoj je put od 5 ili 10 kilometara i poneka kućica tu i tamo. Granicu sela tj. gde počinje sledeće selo nije moguće prepoznati. Sve kuće su drvene, žute ili crvene boje i prizemne a pored kuće još stoji garaža i sauna. Poštanski sandučići su grupisani po nekoliko na jednom mestu da poštar ne bi morao ceo dan da bicikla dok uruči jedno pismo.

Zimska idila - pogled sa zaleđenog jezera
A da, većina kuća u selu se nalazi blizu nekog jezera. Vrlo često na samoj obali. Tako i naša. To je jedna manja prizemna kuća sa kuhinjom, trpezarijom i dnevnim boravkom sa zidanim kaminom u jednoj prostoriji. U drugoj prostoriji se nalazi spavaća soba. U drugom delu kuće do koga se dolazi kroz hladno predsoblje je wc, tuš kabina i, naravno, sauna. Okolina kuće jedan prelep zimski ambijent. Sneg beo i suv kao u bajci a ispred kuće zaleđeno jezero.
Dan je predivan sunčan a spoljna temperatura iznosti -25 stepeni. Nije loše za prvi dan, pomislismo mi a ja se zabrinuh da li će antifriz u hladnjaku motora da izdrži test vremenskih uslova.

Autor posta leži na zaleđenom jezeru


jaaao, hoću i ja u finsku :)))
Divnoooo :)
A jel tesko tamo stici bez kola?
Nikada mi Finska nije zvucala kao zanimljiva destinacija, al’ nekako se to menja s citanjem tvojih postova. :)
Ćao Marice :)
Mislim da je kolima još lakše. Postoji ako se ne varam German Wings let to Tampere što je super baza za istraživanje severa. Odatle možeš vozom za Rovaniemi itd. što je verujem super ideja za leto i verovatno ćemo da probamo i to. Što se tiče zimske varijante, po ovim selima ne postoji koliko znam neki oranizovani prevoz, možda samo školski autobus ali uvek postoji varijanta da se traži smeštaj u nekom gradiću do koga ide neki prevoz. Još jedna prednost gradića je što ima održavane staze za cross-country (leti staze za bicikle), klizalište koje se čisti redovno, bazene itd. Finci su narod orijentisan na sport pa je sve podređeno tome da se čovek što lakše posveti rekreaciji i sportu. Železnička mreža im je jako razvijena a znam da, za razliku od Nemačke na primer, imaju i međugradski autobuski saobraćaj.