Početak > Posao u inostranstvu > Posao u inostranstvu: strah od neuspeha

Posao u inostranstvu: strah od neuspeha

Strah je pored hrane, jedina stvar od koje možeš da se usereš (Vukajlija.com)

A sad ozbiljno. Verujem da je strah od nepoznatog jedan od najvažnijih faktora odvraćanja od bilo kakve konkretne akcije koja će voditi ka promeni. Da li promeni cveća koje vam vene na prozoru u kuhinji, promeni posla ili promeni zemlje u kojoj čovek živi (uključujući i cveće!), manje je važno. Strah od nepoznatog parališe i istovremeno tera čoveka da nastavi da živi život na koji je navikao bez hrabrosti da išta promeni.

Postoji, međutim, jednostavan način kako osloboditi se od straha u vezi odlaska u inostranstvo. Sve zavisi od vas, potpuno je besplatno i zahteva svega pola sata sopstvenog vremena! Osim toga, ovaj korak je neophodno učiniti da bi se zaista donela čvrsta odluka o odlasku u inostransto i mirne duše i samouvereno pristupilo mukotrpnom traženju posla. Tehnika se sastoji u jednostavnom racionalizovanju straha tj. definisanju od čega se to konkretno plašimo. Svakoj od tačaka iz narednog spiska potrebno je posvetiti po nekoliko minuta i zapisati svoje misli. Krenimo redom:

1. Definišite svoju najgoru noćnu moru odnosno najgori mogući scenario koji može da se desi ukoliko se odličite da se oprobate na radu u inostranstvu i ne uspete u tome. Definišite šta tačno znači neuspeh. Opišite do najsitnijih detalja šta je to što je najgore što može da vas zadesi. Sve sumnje, strahove i crne misli koja vam padaju na pamet. Ukoliko ne možete da se odlučite za jednu konretnu, napišite nekoliko najtežih posledica vašeg eventualnog neuspeha na poslu u inostranstvu. Za svaku od ovih posledica napišite ocenu na skali od 1 do 10 gde je 1 samo privremena posledica koju ćete prevazići u roku od nekoliko dana a 10 je nešto što će trajno da izmeni vaš život.

2. Definišite koje korake biste morali da preduzmete da popravite nastalu štetu. Koliko vremena i sredstava bi vam bilo potrebno da se vratite na situaciju pre nego što ste pokušali da odete u inostranstvo?

3. Koje su prednosti verovatnijeg scenarija – da ćete “uspeti” u vašoj nameri da nađete posao u inostranstvu, preselite se i ostvarite vaše planove i želje? Ove prednosti mogu biti bilo na ličnom planu (više vere u sebe, na primer) ili materijalnom. Na koje sve pozitivne načine bi ove promene uticale u vašem životu? Šta je to što očekujete od odlaska u inostranstvo i života tamo? Ocenite ih opet skalom od 1 do 10 gde je 10 nešto što će iz temelja promeniti vaš život na bolje.

4. Koji konkretne korake koje odlažete zbog svog straha? Da li je to neki telefonski poziv, razgovor ili neka konkretna akcija? Definišite najgori mogući scenario za svaku akciju, prihvatite ga kao najverovatniji i uradite to. Ono čega se najviše plašimo je obično ono što najpre moramo da uradimo.

5. Koliko vas košta materijalno i nematerijalno to što odlažete da uradite ono što je neophodno? Veoma je važno da definišete gde ćete biti za godinu dana, 5 godina ili 10 godina ukoliko danas ne uradite ono što morate. Ukoliko projektujete svoj sadašnji život na narednih 10 godina i jasno vam je da će vas narednih 10 godina razočarati, strah od nepoznatog i upuštanje u nepoznato kroz odlazak u inostranstvo je mnogo manji rizik!

6. Šta čekate? Ukoliko čekate da se “slože okolnosti” ili “dobar tajming”, bojim se da se to nikad neće dogoditi. Ukoliko nemate odgovor, stvari su manje-više jasne: plašite se nepoznatog, baš kao i ostatak sveta.

Odlazak u inostranstvo je odlazak u nepoznato i nosi sa sobom rizik. Ipak, taj rizik je često mnogo manji od rizika življenja narednih XY godina ustaljenim životom i osećanja razočaranosti. Pročitajte još jednom svoje misli i, naročito, uporedite šta ste zapisali pod 2 i 3.

About these ads
  1. 1. mart, 2011. u 7:56 am | #1

    Mislim da je taj strah manje vise bespotreban. Ako se neko ne sabere i ne pazi sta radi, naravno da ce sve da krene naopako. Takodje mislim da je jedan od boljih nacina prevazilazenja ovakvih srahova nauciti jezik u zemlji u kojoj se zivi; onda kad covek sve razume i zna sta i kako da radi.

    • 1. mart, 2011. u 9:35 am | #2

      Ćao Nastasja, dobrodošla na blog Gastarbajter. Potpuno si u pravu, strah je iracionalan i baš zato neophodno ga je racionalizovati tj. objasniti samome sebe od čega se to zapravo plašiš. Jezik je bogatstvo i treba učiti strane jezike bez obzira da li čovek živi u toj zemlji ili ne. Pogotovo ako živi tamo, bez poznavanja jezika je teško i tužno.

  2. 1. mart, 2011. u 8:33 am | #3

    Da su ljudi u stanju da se izbore sa svojim strahovima, posledicama svojih odluka i prihvate odgovornost za svoja dela nebi bilo toliko onih koji veruju u Boga ;)
    Mada nalazim da je tvoj opis celokupnog procesa vise nego koristan za one koji i nisu toliko strasljivi, samo eto imaju problema da se presaberu. :)

    p.s. Odlicni postovi. Nadam se da ce ovaj tvoj setijal postova nesigurnima pomoci. No iskustvo me uci da onaj ko misli da ode odlazi, oni sto ostaju i tako nikada nisu bili ozbiljni u svojoj nameri ;)

    • 1. mart, 2011. u 9:37 am | #4

      Hvala Marice :) I mene iskustvo uči da je previše razmišljanja obično znak kolebanja. Kad god se upustim u neku dublju analizu – uvek dignem ruke od ideje :)

  3. luche
    1. mart, 2011. u 9:43 pm | #5

    Jako, jako zreo pristup temi. Ovo je i vise od ocekivanog. Vec par sati razmisljam o ovom pristupu. Strahovi nas pokrecu, ali umeju i da paralisu. Prelazicu ove korake dok ne dobiju drugu dimenziju. Tacno je da covek mora da promisli, sakupi informacije i napravi plan, ali mora malo i “grlom u jagode”. Vracacu se jos ko zna koliko puta na ovaj tekst. Hvala.

  4. Aleksandar
    1. mart, 2011. u 10:36 pm | #6

    Za otic van je najbitnije dobrano popizdit. Ja da nisam popizdio, nikad ne bi otisao van. Dakle ljudi, zajebite analize i pratite politicku situaciju i pustite da kuha. Nakon sto odete, nastavite pratiti istu, cisto da ne zaboravite gdje cete se morati vratiti u slucaju neuspjeha. Takodjer je korisno ne pratiti pomno situaciju u zemlji u koju ste se preselili, ali to mu ga dodje kao default (osim ako se niste preselili na englesko govorno podrucje) da ne zakljucite da je to sve isto.

    • 2. mart, 2011. u 12:58 pm | #7

      Mudro rečeno..to je još jedan način kako da odlučiš da odeš. U mom slučaju je tako bilo. Btw Aleksandre, da nisi možda zainteresovan da pišeš kod nas, na bilo koju temu iz naše “oblasti”? Samo klimni glavom i kontaktiraću te na email.

      • Aleksandar Ivanisevic
        3. mart, 2011. u 3:00 pm | #8

        A cuj, mogu nesto probat, ali zena, djeca, poso, kuca, birtija, ne garantiram apsolutno nista ;)

  5. Alex
    4. mart, 2011. u 7:12 pm | #9

    Mnogo dobar tekst, ali to su i svi ostali vec rekli. Zaista uzivao sam citajuci, kao veliki putnik i radnik svuda i svasta, potpuno se slazem sa svim iznetim. Bravo!

  6. 7. mart, 2011. u 11:21 am | #11

    zivim u bih i svemi se pomalo smucilo ozenjen sam imam 23 god i zelio bi da odem u inostanstvo da trazim posao e sada me zanima da li mi neko mozda moze dati savet gde prvo da probam da idem i kako tamo funkcionise

    • 8. mart, 2011. u 12:54 pm | #12

      Zdravo Aleksandre,

      To sa savetima je uvek nezahvalno jer najvise zavisi od tebe. Ja bih ti preporucio da procitas starije clanke na ovom blogu pa bi mozda stekao neki utisak. Pisali smo o Ceskoj, Nemackoj, Spaniji… Mozda ti nesto od toga da ideju.

  7. Danijel
    14. jun, 2011. u 11:28 am | #13

    Frka je ako odeš negde i potrošiš 1000-1500 eur i ukapiraš da nema šanse da obezbediš sve neophodne papire. I da usput te pare si pozajmio. Vratiš se u ovo sivilo kao pokisao…….
    Ja sam bio pre nekih god. dana u nemačkoj i proveo sam maximalnih 2g sa nekom srpsko-ruskom-švajcarskom……i ni sam ne znam koji sve konzorcijumi…na gradilištu kod Cottbusa. Odnosno bio sam preko detašmana, ispucao tih 2g kao da sam bio par meseci. Ludački rad po 15-ak sati skoro svaki dan, inače sam bio zadužen za sve administrativne i personalne(300 radnika) poslove na gradilištu, govorim dobro nemački (završio sam osnovnu školu u nemačkoj). I nudila mi se mogučnost (možda) da ostanem ali sam toliko bio iscrpljen da mi je trebalo makar koji mesec odmora i da vidim svoju porodicu i sina. Sad se negde prilično kajem što se nisam potrudio da obezbedim sebi mogučnost da se vratim kada god to poželim ali tu smo gde smo….U svakom slučaju rešio sam da krenem na blef i aktiviram sve kontakte koje imam po inostranstvu, mesec, dva imam gde (na sreču) da prespavam pa videču gde ću završiti.

  8. Danijel
    14. jun, 2011. u 5:42 pm | #14

    Da li može neko da mi da neki savet? Tata mi ima firmu (ali ne GmbH, već kao samostalnu delatnost) u Nemačkoj ali je već skoro god. dana na bolovanju povredio se na poslu i sad je maltene pred zatvaranjem (Insolvenz) i pašće najverovatnije na socijalu. Par ljudi mi je savetovalo da preuzmem od njega firmu kao njegov sin i preuzmem sve njegove troškove koji nisu baš tako mali na mesečnom nivou. Ali da je to jedna od mogučnosti da dobijem boravišnu dozvolu a time i radnu. Inače radi se o kurirskoj službi, znam nemački jezik i imam nemačku vozačku dozvolu ali nemam boravišnu i radnu dozvolu! Da li vredi pokušati, tražiti mogučnost da od njega preuzmem posao?

  9. kale
    27. novembar, 2012. u 9:48 am | #15

    Vidim da su datumi na ovoj temi bajati,ali cu osveziti malo pricu(bar pricala sa sobom,sto mi je mozda i najpotrebnije:-) ).
    Vec izvesno vreme se bavim razmisljanjima o odlasku negde gde nije ovde.Visoko obrazovana,iskusna u poslu,vredna..Ali”nisam se snasla”,sto mu dodje kao vrlina:-) Znam da bolje biti nece,mojoj deci vec ne mogu da obezbedim ni najosnovniju egzistenciju,uvek ulecu bake,deke,tetke…ko stigne i trenutno moze.I kao sto neko ovde rece,pucam’pizdim’kako god.Moram da probam!
    Ali……bojim se do ludila!
    Radicu,naucicu jezik,dacu sve od sebe,pozajmicu da odem,ali ako to nije dovoljno?
    Zasto bih uspela tamo negde ako nisam u svom gradu!?Kako pobediti sebe,kako sa 35 godina vratiti onu smelost,entuzijazam,spremnost na rizik?Gde je sve to nestalo?

    • 27. novembar, 2012. u 9:59 am | #16

      Ćao Kale,

      datumi su bajati ali tema je vanvremenska, pogotovo tvoje pitanje :)

      Ne treba ti smelost ni spremnost na rizik. Samo ostvarljiv plan. Napiši jedan dan na papir razloge “za” i “protiv” odlaska (čak i ako bi razlozi “za” bili samo rezultat tvoje romantične prestave o inostranstvu a ne realnih saznanja). Onda, kada shvatiš da veoma malo gubiš, izaberi jednu zemlju. Od te tačke, sve je samo pitanje efikasnog plana i ispunjenja istog. Odmah se baci na učenje jezika. Paralelno, sredi CV (svoj, muža itd), pronađi odgovarajuće sajtove za traženje poslova u toj zemlji i udri. Potrebno vam je da jedan od vas dobije posao. Papiri su formalnost kada imaš ugovor. Sastavi spisak pitanja i piši nam, probaćemo da pomognemo savetima.

      Moj savet je – manje razmišljaj o riziku i strahu. Ako si popi*dela, vreme je da ideš odatle. Javi se, ne budi stranac :)

      Pozdrav i srećno.

      • kale
        27. novembar, 2012. u 10:25 am | #17

        Hvala na brzom i veoma ohrabrujucem odgovoru!
        Papir sa razlozima nije formalno napisan ali mogla bih da doktoriram na toj temi:-)
        Moji razlozi za strah se uglavnom odnose na decu,da li ce uspeti da se integrisu,ko ce uskociti kada je pomoc neophodna itd.I naravno to sto sve zavisi od mene a ne muza.On hoce,zeli,smatra da treba ali nista ne preduzima:-)
        Inace,okvirni plan imam,treba preduzeti konkretne korake ali nesto te uvek saplice(ili neko).
        Sledeci strah je jezik.Moj posao je vezan za komunikaciju sa ljudima(zdravstvo).Moram da priznam da nisam neki sluhista i da celog zivota govorim engleski pa sam opet nesigurna.
        I tako,beskrajno hvala na ovoj podrsci a ja cu javim kako prevazilazim svoje barijere:-)

      • 27. novembar, 2012. u 10:47 am | #18

        Što se tiče dece, mislim da će se, bez šale, lakše integrisati od vas. Što se tiče posla, znam na primer da je medicinski personal u Nemačkoj jako tražen. Počni odavde: http://www.arbeitsagentur.de/Dienststellen/besondere-Dst/ZAV/downloads/IPS/anleitung-jobboerse-englisch.pdf

        Nisam tačno siguran koji su koraci da bi radio kao lekar/med. radnik u Nemačkoj, osim što znam da se očekuje znanje nemačkog na nivou B2 i priznavanje kvalifikacije i, naravno, da nađeš/ispregovaraš sebi radno mesto. Posao medicinari mnogo lakše pronalaze izvan većih gradova i, za razliku od Balkana, život iznad većih gradova je daleko prijatniji nego u gradskim centrima. Što se tiče Nemačke, najlakše je naći posao u istočnim pokrajinama (Sachsen, Brandeburg, Thuringen itd).

        B2 možeš u Srbiji da polažeš (Gete institut) a priznanje kvalifikacija se radi kod nemačke nadležne institucije (ne znam koja je za medicinare, na žalost). Počni od sajta (gore link) nemačke Agencije za rad (Bundesagentur für Arbeit), imaju puno informacija i na engleskom, a mislim da i srpski zavod za zapošljavanje ima neki međudržavni program slanja lekara/osoblja u Nemačku. Pitaj kod njih. Još jedan dobar izvor informacija (eventualno i pomoći je) i Međundarodna Organizacija za Migraciju (imaju filijale po Srbiji).

        Preseljenje nije lako. Kao doseljenik u startu imaš manje šanse od lokalaca. Sa druge strane, tvoja prednost je što si ti doživela i preživela stvari o kojima oni ne sanjaju i tvoji standardi i fleksibilnost su drugačiji od njihovih. Posle nekog vremena i odgovarajućeg iskustva, savladanog jezika, šanse ti se (skoro) izjednačuju a onda je samo nebo granica.

  10. kale
    27. novembar, 2012. u 2:20 pm | #19

    Gastarbajter,ova prepiska me je bas oraspolozila:-)
    Moja namera nije bila da ovde trazim neke konkretne stvari’mada vidim da mi ocajnici i to pokusavamo!Ali,ajde da kazem,ja sam farmaceut i moja ideja je Norveska.Nemacka mi nije privlacna kao i recimo neki drugi kontinent.A kazu,bar ono sto sam uspela da iskopam,da nas tamo traze.Stvar je u tome,sto ja mislim da u ovoj igri nemam prava na gresku a niko ne zeli ili ne moze da ti da potpune informacije.Nema nikog da mi nacrta svaki potez,skupi papire,posalje mailove itd.Moras sam a ne smes da omanes!
    Opet,hvala na podrsci,dosla je u pravom momentu(kao neki znak pored puta):-)

  11. Taša
    30. mart, 2013. u 5:09 pm | #20

    Evo i našeg iskustva sa traženjem posla u Norveškoj:
    Suprug i ja smo dipl.inž.arhitekture. On ima veliko iskustvo u struci (15 godina ), impresivan CV i portfolio. Prošle jeseni je bio 3 meseca u Norveškoj – toliko zakon dozvoljava. Pošto ima master diplomu, mogao je da produži boravak za još 6 meseci, ali je uslov bio da na računu u banci ima bar 6000EUR. Poslao je svoj CV i portfolio na blizu 100 adresa, javljao se firmama koje su objavile konkurse, kao i onima koje nisu. Samo iz jedne opštine su ga zvali na prvi razgovor, a tek posle nekoliko meseci i na drugi razgovor na koji, naravno, nije ni mogao da ode jer je tad već bio u Srbiji (3 meseca boravite u Norveškoj pa onda 3 meseca nemate pravo da uđete u istu). U Norveškoj je procedura traženja posla jako dugačka. Za našu struku, iz iskustava drugih ljudi smo čuli da može da traje 4-10meseci. Treba imati materijalnih mogućnosti da mesecima živiš u Norveškoj dok čekaš posao!
    Elem, ponovo smo ovde, krpimo finansijske rupe koje su u međuvremenu nastale i nadamo se da ćemo moći da pokušamo ponovo.
    Hvala na ovim tekstovima, ulili su mi malo nade. Nismo još pokušali da nađemo posao pomoću društvenih mreža, možda je to bolji način nego ovaj koji smo mi isprobali (bezuspešno).

    • 2. april, 2013. u 8:40 am | #21

      Ćao Taša,

      Ja nemam nikakvog iskustva u traženju posla u Norveškoj pa će moja zapažanja da budu prilično površna :)

      Razumem da vam je Norveška “first-choice” zemlja i kontam da je životni standard tamo daleko iznad proseka u EU. Ipak, ja bih raširio potragu za poslom i na ostale skandinavske zemlje. Standard je i u njima prilično visok, jedan strani jezik ćete sve jedno morati da učite. Svi (naši) ljude koje poznajem u Švedskoj su životom jako zadovoljni. Ja sam lično oduševljen Finskom, verovatnoća da će vam tamo tražiti znanje finskog je manja (znaju da im je jezik mnogo težak), Finci su super-ljubazni ljudi (mnogo misle da su hladni ali nije tako!), nemaju pretenzije velikog naroda/zemlje (kao Nemci, na primer) itd.

      Ukratko, sastavite kratak spisak razloga zašto želite baš u Norvešku pa vidite da li te kriterijume mogu da zadovolje i druge skandinavske zemlje.

      Generalni problem sa skandinavskim zemljama je što su malo naseljene. Ovo ima za posledicu da, ako ubodete posao negde, verovatnoća da ćete kroz neko vreme moći da nađete neki drugi posao u istom gradu (osim ako nije prestonica) je vrlo mala. To znači gotovo sigurno preseljenje u slučaju promene posla u drugi grad/mesto.

      Dalje, s obzirom na tako dugačak proces, nema smisla tamo sedeti i trošiti krune ili neku drugu valutu. Čini mi se da je bolje sedeti na “stend-baju” kući, učiti jezik i čekati poziv za intervju i onda tamoo putovati na par dana. Ono što poslodavce definitivno impresionira je pokazati želju da se čovek brzo integriše. Kroz, na primer, učenje jezika. Ako biste mogli da sastavite (makar uz nečiju pomoć) motivaciono pismo na jeziku zemlje u kojoj aplicirate, to bi vam podiglo šanse drastično.

      Mislim da se većina potencijalnih poslodavaca mršti na pomisao da moraju da se bakću sa strancima i njihovom integracijom. Siguran sam da je CV tvog muža fantastičan i da bi ga svaki poslodavac rado video kod sebe u firmi. Ali, čim rekruteri vide pismo na engleskom, to verovano ne prođe ni njihov prvi filter tj. ni ne stigne do toga da se stvarno razmatraju kvalifikacije i iskustvo i porede sa drugim kandidatima.

      U međuvremenu, učite jezik pošto to potencijalnim poslodavcima (a i vama) demonstrira definitivnzu želju da se tamo integrišete.

      Srećno u potrazi i ne gubite nadu!

      Da li bi htela da napišeš jedan (ili više) postova ovde na blogu o tvom dosadašnjem iskustvu traženja posla?

  1. 15. mart, 2011. u 7:04 am | #1
  2. 29. mart, 2011. u 10:15 am | #2
  3. 13. maj, 2011. u 12:20 pm | #3

Vaš komentar (postoji samo jedno pravilo - komentar koji nema veze sa tekstom neće biti objavljen):

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Prati

Dobijte svaki novi članak dostavljen u vaše poštansko sanduče.

Pridružite se 383 drugih pratioca

%d bloggers like this: