10. septembar, 2009.
N4A L
Tema emigracije na našim podnebljima je kao priča Bate Stojkovića u “Varljivom letu ’68″ o marksizmu: “…prožima sve pore našeg društva”. Neko je otišao u potrazi za boljim životom i da prehrani familiju koja je ostala, neko mašta da ode, a neko ne želi, ali svako ima stav o tome. U tom stavu se može primetiti jedna protivrečnost između doživljaja stanovništva koje je ostalo i onog koje je otišlo – nedostatak sredine i balansa o tome kako se vidi i doživljava život u inostranstvu. Ovi u matici ga hvale na sav glas, a oni tamo negde ga kude – naravno ima malo onih u matici koji se povode pričama onih “srećnika” što su otišli pogotovo kada ovi požele da se vrate. Međutim, u pitanju je subjektivan doživljaj pri kojem je istina negde na sredini, ali ipak svako izabere da veruje u ono šta mu najviše odgovara.
Kako sam imao priliku da prođem kroz gotovo sve faze, hteo sam da se osvrnem na svoje iskustvo koje se uglavnom odnosi na borbu sa samim sobom pre nego sa životom u inostranstvu. Ko je čitao članak o kulturnom šoku, prepoznaće i sve faze. Pritom bih da napomenem da je ovde opisan moj lični doživljaj situacije koji nema za cilj da bude objektivan (ni da verno prikaže život u nekim zemljama) već da predstavi probleme pojedinca u dijaspori kada se nađe u situaciji da stvarnost ne odgovara njegovoj idealnoj predstavi o boljem životu napolju.
Pročitaj više…
Like this:
Budite prvi kome će se sviđati ovo članak.
Strpljenje
Statistika je neumoljiva – od mnogo prijava koje se pošalju, na malo njih će biti odgovoreno a na još manje pozitivno tj. zakazivanjem intervjua (telefonski) ili čak i lično. Ovo drugo će valjda lakše ići kada građanima Srbije ukinu vize za šengenske zemlje pa će se možda i šanse povećati da te neko pozove na intervju odnosno smanjiće se razlozi protiv da neko poželi da zaposli građanina Srbije.
Ne treba, međutim, padati u očajanje pa aplicirati i za poslove koje zapravo nisi spreman da radiš jer je neprijatno da odbiješ ako ti neko zakaže intervju za posao pogotovo što obično u (manjoj) zemlji ili gradu ima nekoliko velikih agencija koje imaju dosta različitih pozicija za posao. Tako sebi smanjuješ šanse da ti obezbede kontakt za neki zaista interesantan posao koji se nudi preko iste agencije. Pročitaj više…
Like this:
Budite prvi kome će se sviđati ovo članak.
Kako tražiti posao
Treba naći sajt sa najvećom ponudom poslova. Ja sam koristio www.jobs.cz koji je deo Monstera pa moguće da danas koriste potpuno istu bazu poslova kao i Monster ali meni se interfejs više sviđao na jobs.cz.
Elem, ideja je u tome da se traže poslovi na engleskom pošto su oni usmereni i na strance potencijalne imigrante u Češku. Oglasi za posao na češkom jeziku su skoro sigurno namenjeni ili česima ili ljudima koji jako dobro govore češki jer se ili radi sa domaćim klijentima ili je firma mala i tim nije međunarodni pa nemaju iskustvo sa primanjem stranaca na posao (papiri) ili razvijanjem duha tolerancije prema strancima u firmi. Pročitaj više…
Like this:
Budite prvi kome će se sviđati ovo članak.
Ako želite postati građanin Rima postoji naravno više načina. Postoje različite zemlje za to kao i različiti načini. Pokušaćemo se ovde baviti legalnim. Pročitaj više…
Like this:
Budite prvi kome će se sviđati ovo članak.
Izbor zemlje
Od stranih jezika koji imaju prođu na tržištu, govorio sam (i pisao) jedino engleski i to, biću neskroman, dosta dobro. Engleski danas u Evropi svi u mojoj struci manje-više govore pa mi znanje jezika i nije baš davalo neku posebnu prednost niti pomagalo da se usredsredim na neku zemlju posebno. Imao sam maglovitu predstavu o tome da je u zemlje tzv. stare zapadne Evrope (UK, Francuska, Nemačka, Skandinavija itd) jako teško dospeti ako ne znaš njihov jezik. Ovde moram da primetim da ovo generalno mislim i danas mada moj lični primer dokazuje da uvek ima izuzetaka. Pročitaj više…
Like this:
Budite prvi kome će se sviđati ovo članak.
Da bi našao posao u inostranstvu, moraš da imaš nešto da ponudiš – znanje, iskustvo, novac, kontakte
Ubrzo međutim dođe i kobni 12. mart 2003. i ja donesoh odluku da se selim. Naravno, znao sam da to neće biti moguće odmah i, da bi me neko uopšte ozbiljno uzeo u razmatranje, moram da imam neko radno iskustvo pošto diploma ETF u inostranstvu malo koga impresionira – diploma k’o diploma, ko mi je kriv što sam studirao 7 godina.
Para da u inostranstvu započnem neki svoj biznis nisam imao, isto tako ni rođaka koji bi eventualno mogli da mi pomognu oko zaposlenja. O nekim poslovnim kontakatima “preko grane”takođe nema šta da se priča – kako bih mogao da ih imam kada sam proteklih 7 godina ili protestovao na ulicama ili spremao ispite u čitaonici. Shvatio sam da jedino što imam vredno je diploma fakulteta i evetualno radno iskustvo koje bih mogao da stavim u CV. Pročitaj više…
Like this:
Budite prvi kome će se sviđati ovo članak.
Prošlo je više od 4 godine kada sam odlučio da počnem sa aktivnom potragom za poslom u inostranstvu a više od 6 godina kada sam doneo odluku da moram da odem iz Srbije. Ovo pišem kao neku vrstu osvrta na taj period vremena u mom životu. Danas živim u Nemačkoj a zemlja u koju sam otišao iz Srbije bila je Češka.
Napisaću nekoliko članaka o svom iskustvu traženja posla u inostranstvu.
Kako sam rešio da emigriram
Ne znam koji su razlozi koji ljude navode da emigriraju iz Srbije. Sigurno svako ima svoju priču, manje ili više subjektivnu. Moja priča je možda tipična priča za emigrante iz tzv. “novog talasa emigracije” posle 2000-te godine. Devedesetih sam sazrevao i gledao kako zemlja postepeno propada i polako se povlačio u neku svoju, “unutrašnju” emigraciju. Iz unutrašnje emigracije sam povremeno izlazio kao na primer posle bombardovanja u vreme protesta opozicijie u jesen 1999. god. ili u dešavanjima oko 5. oktobra 2000. U unutrašnju emigraciju sam se potpuno povukao 12. marta 2003. Toga dana sam u sebi doneo odluku da u Srbiji za mene nema budućnosti jer nisam više mogao da izdržim “taj” osećaj. To je osećaj da ne možeš da dišeš punim plućima, da su na ulici svi ljudi drugačiji od tebe i da ne možeš da se načudiš kako su svi oko tebe spremni da simuliraju kakav-takav život umesto da dignu glas protiv “sistema”. Meni je bilo dosta simulacije. Pročitaj više…
Like this:
Budite prvi kome će se sviđati ovo članak.
Posredovanje u traženju posla je unosan posao sa dovoljno velikom zaradom da se izgubi ljudskost u tretiranju kandidata. Granice do kojih su agenti spremni da idu su tema ovog članka. Nije ništa tragično ni frapantno, ali korisno je da se ima u vidu da se ne bi izvukao deblji kraj. Pročitaj više…
Like this:
Budite prvi kome će se sviđati ovo članak.
Poslednji komentari