Arhiva
Amerika za totalne početnike
Avion sleće u Vašington
Povratak u Frankfurt sa dalekih ostrva u južnom Pacifiku odvija se etapno. Posle jedno 15h što letenja što lagane šetnje i dremanja po simpatičnim aerodromima Amerike sleteli smo na našu poslednju usputnu stanicu. Vašington iz aviona izgleda nam lepo valjda jer smo totalno rasterećeni posle tronedeljnog odmora. Nikakvo kašnjenje nas ne izbacuje iz takta iako avion već neprijatno dugo rula po pisti i imamo samo 1h da se ukrcamo na sledeći avion, let za Frankfurt. Kapetan nešto brblja u mikrofon avionskim jezikom a mi smo toliko opušteni da ni ne slušamo pažljivo njegova slovesa. U jednom trenutku mi se učini da je rekao da putnici koji letove nastavljaju ka Evropi treba da se obrate na šalter Continentala za instrukcije jer su svi letovi otkazani. Hm, lakomisleno odbacujemo ovu informaciju kao da se nas ne tiče a koliko vidim okolo ni ostali putnici se ne uzbuđuju. Valjda zato što većina ni ne nastavlja dalje, oko nas su sve sami Ameri.
Haos u D.C.
Iskrcavamo se iz aviona na gejt i tamo nas zapljuskuje haotično kretanje ljudi u svim mogućim smerovima. Svuda po podu naslonjeni na zidove sede ljudi sa laptopovima, ajfonovima i ajpadovima i zadubljeno surfuju. Više nas ne fascinira ništa u vezi američkih aerodroma. Ni tepihom prekriti podovi ni nedostatak prodavnica i fri-šopova. Odjednom nam Amerika nije više tako simpatična.
Mitovi o dijaspori: Muzika i filmovi su tamo skupi!
Pre nego što sam došao u Ameriku, mislio sam da je došao kraj srpskom, piratskom raju. Šta ću, jadan, kad mi se sluša muzika. Diskovi su skupi, a FBI vreba, nema skidanja za džabe… Ispostavilo se da su ti strahovi potpuno irelevantni. Ako se pripremate na iseljenje, a brine vas kako ćete se zabaviti ovde, ne brinite!
Praznični šoping, 1 deo: Otpor je uzaludan!
Božićna groznica u Americi počinje odmah posle Dana zahvalnosti. Odmah sutradan, u petak (Dan zahvalnosti je uvek poslednji četvrtak u novembru) počinje fanatično kupovanje. Većina prodavnica se otvara u 5 ujutru i daje neverovatne popuste (npr. LCD televizor od 40 i više inča za 300-400$). Zbog ovakvih ponuda neki ljudi čekaju celu noć ispred prodavnice.
Lutrija za zelene karte – poslednja nedelja
Ostalo je još manje od nedelju dana da se prijavite za lutriju za Zelene karte. U našem prethodnom članku možete naći male savete u vezi prijave.
Potrebno je da uložite svega par minuta i ko zna, možda ćete sledeće godine u ovo vreme da spremate ćurku za Thanksgiving!
Američka vozačka dozvola – Kako je steći?

Saobraćajni znak u Americi - sve lepo piše!
Mnogi Amerikanci misle da na svetu postoji jedna razvijena zemlja (Amerika), jedna zemlja u razvoju (Kanada) a ostalo je treći svet. U skladu sa tim, od inostranih dozvola priznaje se isključivo kanadska. Nijedna druga nije bitna, bez obzira koliko dugo ste je imali. U stvari, da paradoks bude veći, sa srpskom i međunarodnom dozvolom možete da vozite ovde kao turista, ali od trenutka kada postanete rezident morate ponovo na polaganje kao da nikad niste seli za volan.
Prvi korak je naravno bubanje. Na sajtu DMV (Department of Motor Vehicles) možete da skinete priručnik za vozače koji treba da proučite. Propisi su jako slični našima mada nisu 100% isti. Na primer, u državi Njujork (ali ne i u gradu Njujorku) sme da se skrene desno na crveno. Saobraćajni znaci su malo drugačiji ali to se sve lako ukapira…
Lutrija za Zelene karte – prijave su u toku!
Prijavljivanje za narednu lutriju za američke Zelene karte su u toku i trajaće do 30. novembra 2009. godine. Ako vas izvuku, ovo je ubedljivo najlakši način da se doselite u Ameriku. Evo par saveta od srećnog dobitnika ove lutrije:
1. Prijavite se isključivo na zvaničnom sajtu State Department-a!
http://www.dvlottery.state.gov/
2. Prijave su besplatne! Nemojte koristiti usluge takozvanih agencija, njihov posao je da vas prevare. Prijavljivanje se, od pre par godina, vrši isključivo preko interneta. Ako sledite gore naveden link, bićete sigurni da je vaša prijava validna i nećete platiti ništa.
3. Samo jedna prijava godišnje za jednu osobu! Ako se prijavite više puta, bićete diskvalifikovani.
4. Za prijavu je potrebno da imate propisnu fotografiju. Bilo koji bolji fotograf u Beogradu zna kako da je napravi – samo recite da vam treba za američku vizu. Ne znam za manje gradove, ali pretpostavljam da i tamo znaju o čemu se radi. Najbolje vam je da se slikate negde gde vam sliku mogu dati na CD-u. Onda nećete morati da je skenirate. U svakom slučaju, na sajtu postoji servis za proveru ispravnosti fotografije. Uradite prvo ovo, pa ako je sve OK, nastavite sa prijavom.
5. Kada rešite fotografiju, sam proces prijave je veoma jednostavan i traje par minuta. Treba da ostavite samo najosnovnije podatke o sebi. Proverite da su svi podaci tačni. Ako vas izvuku, i neki podatak se kasnije ne slaže, možete biti diskvalifikovani.
6. Srećno!
Američka vozačka dozvola – Uvod: Šta će vam uopšte auto?

Čitam pre neki dan članak kolege iz Španije, i koliko sam razumeo, u Španiji se srpska dozvola samo zameni za špansku. Kako su ti Španci nezanimljivi ljudi! To je tako dosadno! U Americi je procedura mnogo interesantnija – da biste došli do američke vozačke dozvole, morate ponovo u auto-školu! Pročitaj više…
Američko-evropski rečnik brendova
- You know what they call a Quarter Pounder with Cheese in Paris?
- They don’t call it a Quarter Pounder with Cheese?
- No, man, they got the metric system, they don’t know what the fu** a Quarter Pounder is.
- What do they call it?
- They call it a Royal with Cheese.
Petparačke Priče su bile hit 1994. Čovek bi pomislio da će se, nakon 15 godina globalizacije, stvari promeniti i da će te razlike u nazivima proizvoda nestati. Međutim, male razlike i dalje postoje…
Kreditna kriza – lična, ne globalna
U Srbiji, skoro niko ne razmišlja o svojoj kreditnoj istoriji. To je bitno samo ako želite da uzmete neki kredit. Samim tim, kada se selite u neku stranu zemlju to vam je na poslednjem mestu. Sigurno nećete odmah po dolasku da kupite kuću. Bitnije su neke druge stvari. Kreditna istorija nije bitna… Logično, zar ne? E, pa nije! Bar ne u Americi. Pročitaj više…
Amerika: odakle početi
Nakon celodnevnog razmišljanja o tome kako da započnem svoj prvi post na ovom blogu, pade mi na pamet da je upravo to odlična prva tema – kako početi? Kako pokrenuti stvari kada dođete u novu zemlju?

Kada jednom dobijete imigracionu vizu za SAD, sam ulazak je prilično jednostavan – kupite kartu i dođete. To je to. Jedina razlika u odnosu na turistički dolazak, je što će vas na graničnom prelazu registrovati vaš dolazak. Vi samo treba da sačekate desetak minuta dok oni završe svoj posao. Tu vam kažu da će vam zelena karta stići poštom za najkasnije 8 nedelja – procedura je tako jednostavna da ni ne primetite taj broj – 8 nedelja, to je dva meseca do vašeg prvog dokumenta. Isto važi i za broj socijalnog osiguranja (SSN) za koji se ubrzo ispostavilo da je zbog neke greške zalutao u lavirintu birokratije, pa su mi rekli da treba ponovo da se prijavim. Lutanje mog SSN-a bilo je samo početak lutanja kroz birokratiju. Pročitaj više…





Poslednji komentari